Republički fond za penzijsko i invalidsko osiguranje (Fond PIO) prilikom odlučivanja o invalidskoj penziji ne ocenjuje samo dijagnozu bolesti, već se oslanja na medicinsku dokumentaciju i ocenu organa veštačenja kako bi utvrdio postojanje potpunog gubitka radne sposobnosti.
Invalidsku penziju mogu ostvariti osiguranici koji zbog bolesti, povrede (na radu ili van njega) ili profesionalnog oboljenja više ne mogu da obavljaju posao za koji su bili osigurani, niti bilo koji drugi posao koji odgovara njihovoj radnoj sposobnosti. Ovo pravo se ostvaruje pre nego što osoba ispuni godine života potrebne za starosnu penziju.
Da bi se pravo ostvarilo, zakon propisuje ispunjenje dva osnovna uslova: Organ veštačenja Fonda PIO mora utvrditi potpuni gubitak radne sposobnosti. Osiguranik mora imati propisan staž osiguranja (osim u situacijama kada zakon ne zahteva dužinu staža).
Važno je istaći da procenat invaliditeta, telesno oštećenje i druga medicinska merenja nisu isto što i pravo na invalidsku penziju. Osiguranik ulazi u postupak priznavanja prava tek kada lekar veštak Fonda PIO utvrdi potpuni gubitak radne sposobnosti usled zdravstvenih promena koje se ne mogu otkloniti lečenjem ili rehabilitacijom.
Dužina potrebnog staža direktno zavisi od uzroka invalidnosti:
- Bolest i povreda van rada: Osiguranik treba da ima najmanje pet godina staža osiguranja.
- Povreda na radu i profesionalna bolest: U ovim situacijama, pravo se ostvaruje bez obzira na dužinu staža, ali je neophodno dokazati uzrok.
Zakon predviđa i povoljnije uslove za mlađe osiguranike. Tako je osobama do 20 godina starosti u trenutku nastanka invalidnosti potrebna najmanje jedna godina staža osiguranja, do 25 godina minimum dve godine, a do 30 godina najmanje tri godine ostvarenog staža.
Invalidsku penziju moguće je radno angažovati nakon ostvarivanja prava, pri čemu je vrsta ugovora ključna za status penzionera. Ugovoreni poslovi ne pozivaju korisnika na ponovni pregled, dok klasičan ugovor o radu predviđa obaveznu kontrolu stanja invalidnosti.