Najnovije Šumadija

AKO NOSITE SEDATIV SA SOBOM MORATE IMATI I LEKARSKI RECEPT

Nedavno je pravu buru na društvenim mrežama podigao lek koji se nalazi u širokoj upotrebi u Srbiji, a koji je na spisku psihoaktivnih kontrolisanih supstanci.

Naime, policija u Kraljevu je krajem prošle nedelje, od glumice Milene Božić (28) u stanici uzela izjavu nakon što je kod nje pronađena jedna tableta „bromazepama“, za koji, navodno, nije imala odgovarajući recept.

Podsećamo, umetnici je ostavljen rok od 30 dana da dostavi nalaz lekara da je joj je ovaj lek prepisan kao terapija.

S obzirom na to da mnogo građana ovaj lek nabavlja i na recept i „ispod ruke“ i da u svojoj apoteci, koju neretko nose sa sobom, imaju i sedative za „ne daj Bože“, kontaktirali smo advokata Ivana Simića koji nam je rešio sve nedoumice vezane za (ne)postojanja elementata krivičnog dela.

Krivični zakon Republike Srbije ne pravi razliku između takozvanih lakih i teških droga, u sudskoj praksi to može na neki način biti drugačije jer neznatna količina marihuane u odnosu na manju količinu tzv. težih opojnih sredstava nešto što može dati mogućnost u smislu povoljnije pozicije okrivljenog.

Takođe s tim u vezi treba imati u vidu da povratnici i neko ko je više puta hvatan čak i sa manjom količinom psihoatkivnih supsanci ima značajno nepovoljniju krivično-procesnu poziciju u smislu odlaganja krivičnog gonjenja, tzv. oportuniteta.

– Za razliku od psihoaktivnih supsanci čije je posedovanje samo po sebi kažnjivo, kada govorimo o tzv. sedativima oni se podvode pod tzv. kontrolisane supstance. Njihovo držanje nije kažnjivo, međutim oni se izdaju na recept. Govoriti o tome da će neko biti kažnjen što poseduje jednu tabletu bromazepama je nešto što se ima smatrati bagatelnom krivnjom, jer institut krivičnog prava poznat pod nazivom delo malog značaja je nešto što bi po mom shvatanju bilo primenjivo upravo na ovu situaciju, te bi krivična prijava za 1 tabletu bromazepama trebalo da bude odbačena, odnosno društvena opasnost protivpravost iskrivljenost su takvog karaktera da prosto nema mesta krivičnom gonjenju, navodi naš sagovornik.

– Ukoliko neko poseduje manju količinu psihoaktivnih ili kontrolisanih supstanci, što su krivično pravni termini za drogu i lekove, na okrivljenog se pod određenim uslovima (da nije povratnik, da nema drugih dela u sticanju) moglo pod određenim uslovima primeniti tzv. načelo oportuniteta. Dakle, što podrazumeva da se krivično gonjenje odlaže i naredbom se okrivljenom ustanovljava obaveza uplate sredstava u dobrotvorne svrhe, društveno korisnog rada ili sl., a nakon što okrivljeni tu obavezu bezuslovno ispuni krivična prijava se odbacije, napominje advokat Simić.
Ako je u pitanju izuzetno mala količina za koju se nedvosmisleno i nesporno može utvrditi da je za ličnu upotrebu, a ne za prodaju, najčešće se i primenjuje načelo oportuniteta, što znači da Tužilaštvo sklapa sporazum sa okrivljenim i odustaje od gonjenja koji uplaćuje određenu sumu novca.

S druge strane, kako advokat Simić ističe, posedovanje 30 i više tableta koje spadaju u kontrolisane supstance bez odgovarajućeg recepta može za posledicu imati izvršenje ozbiljnog krivičnog dela.

– Ako neko poseduje 30 komada, onda se to već po stavovima Tužilaštva može podvesti pod ozbiljno krivično delo i to po članu 246. „Neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga“. Za to su predviđene ozbiljne zatvorske kazne. Zato se može reći da se pravi razlika između 1 i 30 tableta, objašnjava naš sagovornik.

Advokat Simić kaže da je poželjno da neko ko upotrebljava navedeni lek ili druge lekove iz grupe sedativa kao prepisanu terapiju ima recept uz sebe.

Izvor ESPRESO

Ostavite komentar

Ovaj web sajt koristi kolačiće da unapredi naše iskustvo. Ako mislite da je to u redu kliknite OK, ako ne onda ... Prihvatam Pročitaj više