Danas praznujemo jedan od praznika posvećen Svetom Savi, a to je prenos moštiju Svetog Save Srpskog
Mošti Svetog Save su prenete iz Trnova u manastir Mileševu. Kralj Vladislav je pod inicijativom arhiepiskopa Arsenija I Sremca preneo mošti Svetog Save iz Trnova umanastir Mileševu.
Govorio je da je velika žal kako njega, tako i naroda koji je zadužio svojim dobročinstvima, crkvama i manastirima koje je podigao i ostavio. Ne ide da njegove mošti ostanu u tuđoj zemlji van njegove crkve i otadžbine.
Vladislav se veoma obradovao ovom predlogu, i odmah poslao izaslanika sa pismom svom tastu, caru Asenu u Bugarsku. Međutim car nije želeo da preda svete mošti već je obrazložio da bi taj zahtev imao smisla ukoliko se oni ne bi pravedno i dostojno odnosili prema svetitelju, ovako ga ne želi predati Srbiji.
Kralj mu je ponovo poslao pismo, ali ovog puta je Asen sazvao svoje patrijarhe i viđenije ljude, kako bi doneo odluku. No, ipak, odgovor je glasio da ne želi da preda sveca, jer je on tu izabrao da počiva i da tako treba da ostane.
Videvši kralj da ne može nikako da se dogovori sa svojim tastom, rešio je da ga poseti lično. Pre nego što je stigao u carske dvore, prvo je ptišao na grob svetog Save gde mu se molio i plakao. Potom je otišao na carevu gozbu, gde je bio dočekan kako dolikuje.
Te noći u snu se caru Asenu, javio anđeo božji u vidu Save, i rekao mu da dopusti kralju Vladislavu da prenese njegovo sveto telo u Srbiju. Tako je i bilo. Kralj sav srećan krenu sa moštima svoga strica u otadžbinu, u manastir Mileševa, čija je zadužbina kralja Vladislava.
Posle nekog vremena, jednom pobožnom prepodobnom starcu u Manastiru Mileševi javi se u snu Sveti Sava govoreći, da njegove svete mošti izvade iz groba i polože ih ispred groba u crkvi. To su uradili. Podigli su iz groba presveto telo njegovo čitavo i netruležno i miomirisno, i stavili ga napred u crkvi, svima na viđenje, poklonjenje i isceljenje.
Od svetih moštiju dogodila su se mnoga čudesna isceljenja, kao što o tome opširno govore životopisci Teodosije i Domentijan.
10 mudrosti Svetog Save:
- Neka se povinuje novodošavši onome koji je pre došao, nepismeni pismenome, neuki obrazovanome i mlađi starijem.
- Bolji je dan koji čini volju Gospodnju, nego množina bezbožnika.
- Nemojmo, o čeda i braćo, nikada da poštujemo ono što škodi, a da obilazimo ono što nas spašava.
- Neka se ne unese ova zla i prokleta reč: Moje i Tvoje, Veće i Manje.
- Nećemo nikoga sa vrata naših prazna da otpuštamo.
Te noći u snu se caru Asenu, javio anđeo božji u vidu Save, i rekao mu da dopusti kralju Vladislavu da prenese njegovo sveto telo u Srbiju. Tako je i bilo. Kralj sav srećan krenu sa moštima svoga strica u otadžbinu, u manastir Mileševa, čija je zadužbina kralja Vladislava.
Posle nekog vremena, jednom pobožnom prepodobnom starcu u Manastiru Mileševi javi se u snu Sveti Sava govoreći, da njegove svete mošti izvade iz groba i polože ih ispred groba u crkvi. To su uradili. Podigli su iz groba presveto telo njegovo čitavo i netruležno i miomirisno, i stavili ga napred u crkvi, svima na viđenje, poklonjenje i isceljenje.
Od svetih moštiju dogodila su se mnoga čudesna isceljenja, kao što o tome opširno govore životopisci Teodosije i Domentijan.
10 mudrosti Svetog Save:
- Neka se povinuje novodošavši onome koji je pre došao, nepismeni pismenome, neuki obrazovanome i mlađi starijem.
- Bolji je dan koji čini volju Gospodnju, nego množina bezbožnika.
- Nemojmo, o čeda i braćo, nikada da poštujemo ono što škodi, a da obilazimo ono što nas spašava.
- Neka se ne unese ova zla i prokleta reč: Moje i Tvoje, Veće i Manje.
- Nećemo nikoga sa vrata naših prazna da otpuštamo
- Na svim svojim putevima znajte da pravi budu putevi vaši i noge vaše neće se spoticati.
- Presecimo i izbor volje, kao što kod mnogih iskorenjujemo nesitost i učimo vas da malim i potrebnim budete zadovoljni…
- Budite i molite se, da ne padnete u napast; jer duh je bodar, a telo nemoćno.
- U krotosti primite ovu reč koja može spasti duše vaše. Budite tvorci reči, a ne samo čitaoci, pomišljajući u sebi da koji sluša reči i ne čini što je zapoveđeno njima, takav je sličan čoveku koji gleda lice svoje u zrcalu: jer pozna se, i otide, i odmah zaboravi kakav je bio.
- „Počujte me braćo, poslednji i prvi:
- po jeziku, veri, mi smo jedne krvi.
- Mi smo braća, znajte, sestra nam je sloga,
- Jer smo đeca Hrista jednog istog Boga.
- Riječ „bratstvo“ lako je izreći,
- Al kad se izgubi, teško ga je steći;
- Čuvajte ga kao vaša oka oba
- To vam je amanet sa Hristovog groba“.
