Na dan Svetog Atanasija Velikog, 15. maja 2021. godine, Njegovo Preosveštenstvo Episkop šumadijski Gospodin Jovan služio je Svetu arhijerejsku Liturgiju u hramu Svetog Atanasija Velikog u Selevcu, nadomak Smederevske Palanke.
Episkopu su sasluživali arhijerejski namesnik jasenički protojerej-stavrofor Velibor Ranjđić, visokoprepodobni iguman sveštene obitelji manastira Pinosava u Kusatku Petar (Dragojlović), protojerej Dragan Milutinović, jerej Dejan Nenadović, protođakon Ivan Gašić i đakon Vladimr Stepanović.
Čtecirali su Lazar Kolarević, Ignjat Senić, Pavle Milutinović, Vuk Petrović i Gavrilo Petrović.
Liturgijsko sabranje su uveličali svojim pojanjem “Srbski pravoslavni pojci” iz Beograda.
Posle pročitanog jevanđelskog začala Vladika se obratio bogonadahnutom besedom okupnjenom narodu u kojoj je govorio o velikoj ljubavi Božijoj o Njegovoj žrtvi i davanju Sebe za svet, ali i o ne uzvraćenoj ljubavi od strane nas ljudi. O onima koji i danas na ljubav odgovaraju mržnjom. “Na nama je da se molimno za takve ljude da im Gospod oprosti, da i oni osete radost Vaskrsenja Hristovog… Do Vaskrsenja Hristovog grob je bio izvor tame, a po Vaskrsenju je izvor svetlosti svima onima koji su poverovali da je Hristos vaskrsao iz mrtvih.
To je ta svetlost koja obasjava svet i svakog čoveka u svetu. Ako imamo tu svetlost i mi ćemo, kako kaže današnje Jevađelje, drugima svetleti. Svetlećemo istinom, Božijom istinom. Svetlost znači i čistota, čistota srca u kojem treba Bog da obitava. Svaki kršteni čovek je potencijalni svetitelj ukoliko živi krštenjskim živitom. Svi sveti su bili kao i mi, imali su svoje padove, ali su se čistili. Čime? Svetlošću Hrustovom, verom u Hrista i ipovedanjem Hrista. Naš poziv je svetost. Otuda kada hrišćanin upražnjava svete vrline potpomognut blagodatnim dejstvom Svetih Tajni postepeno osvećujemo sebe u svojim mislima, rečima i delima.
Šta je to svetost?
Po učenju Crkve i Svetih Otaca to je volja Božija prema nama ljudima da budemo sveti. Pad čovekov počinje od misli koje prelaze u dela, ali isto tako kroz bogougodne misli reči i dela mi se uzdižemo. Kako dela činimo prema drugima mi zapravo to činimo prema sebi. Zato je potrebno da makar malo otvorimo sebe za ulazak te Božije svetlosti u nas koja tera grehovnu tamu. Gospod je svojim Vaskrsenjem pobedio smrt, Svojom smrću smrt je uništio. On je raširio svetlos koja treba da je u nama. Zato potrudimo se koliko je do nas da ne zatamljujemo svetlost reči Božije u nama. Nego reči Božije pretvarajmo u život i radujmo se Hristovom Vaskrsenju. Danas kada živimo u velikim nevoljama, tugama i otuđenjima radost Vaskrsenja nam je najpotrebnija. Takvom radošću je živeo Sveti Atanasije sa pravom nazvan Veliki. On je bio veliki po svom hrišćanskom životu, veri u Boga, delima i u svom smirenju. Takvom svetitelju je posvećen ovaj hram pod čijom ste i vi zaštitom”, završio je Preosvećeni Vladika blagosiljajući sve okupljene na danšnju hramovnu slavu.
Posle zaamovne molitve usledila je litija oko hrama, a ispred hrama Vladika je osvetio slavska znamenja i prerezao slavski kolač sa ovogodišnjim domaćinom gospodinom Milančetom Mišićem. Posle Svete Liturgije usledila je trpeza ljubavi u sali parohijskog doma kod hrama Svete Trojice koju je pripremilo bratstvo hrama protonamesnik Nenad Petrović i jerej Marko Aćimović.
Vladimir Stepanović, đakon
