Dana 10. jula 2021. godine, kada naša Crkva molitveno proslavlja svetog Sampsona Stranoprimca, Njegovo Preosveštenstvo Episkop šumadijski gospodin Jovan služio je Svetu Arhijerejsku Liturgiju u Baničini, selu nadomak Smederevske Palanke, u arhijerejskom namesništvu jaseničkom.
Hram u kome je služio Preosvećeni Vladika posvećen je Svetom Arhangelu Gavrilu.
Episkopu su sasluživali starešina manastira Pinosava arhimandrit Petar (Dragojlović), arhjerejski namesnik jasenički protojerej-stavrofor Velibor Ranđić, protonamesnik Nenad Petrović, jerej Miloš Nikodijević, protođakon Ivan Gašić, đakon Vladimir Stepanović.
Čtecirali su Lazar Kolarević, Ignjat Senić, Pavle Milutinović, apostol čitao Dimitrije Milutinović.
Liturgijsko sabranje su ulepšali svojim pojanjem “Srbski pravoslavni pojci”.
Nakon pročitanog Jevanđelskog začala, Episkop se bogonadahnutom besedom obratio okupljenom narodu, između ostalog, rekavši: “Kada se čovek nađe u muci i u teškom stanju, ako ne čita Sveto Jevanđelje dovodi sebe u bezizlazno stanje. Svako je bar ponekad u životu pomislio dalje nema, ovo je sad kraj. Kraj nije u nama, nego u Bogu.
Ovo današnje pročitano Jevanđelje je toliko utešno i poučno, jer nas Gospod Isus Hristos hrabri da se ne bojimo ničega u svetu, osim nepokajanog greha. A, greh dolazi kao posledica gordosti. Posle gordosti dolazi greh, posle greha dolazi udaljavanje od Boga i bližnjih i od samih sebe. Čovek ne može da podnese drugog pored sebe i sve misli on mi smeta i na kraju će se osamiti, a samoća nije laka. U takvom stanju treba imati veru u Boga i poverenje da nas Bog voli kakve jesmo i pravednike i grešnike i time pokazuje kolika je Njegova ljubav prema nama. Ali čovek zaražen gordošću to ne oseća on zapravo i nema ljubavi, niti može da je prenese na drugog ili smatra da je on mera “ljubavi” jedina ispravna. Tako čovek zapada u stranputicu i kod takvih ljudi nastaje strah, strah je bolesno stanje, stanje bez vere i poverenja. Ljubav i vera izgone svaki strah. U strahu čovek smišlja svašta. Zato nam Gospod i poručuje: “Ne boj se malo stado, jer bi volja Oca vašega da vam da Carstvo”.
Svaki čovek treba u svom srcu da sagledava svoje grehe i da se za njih kaje, a ne da gleda tuće grehe. Treba imati strah Božiji, koji je početak, po rečima premudrog Solomona, svake mudrosti. To je i početak Hrišćanstva. Ovo je strah koji brine da se ne ogrešimo o onoga ko nas najviše voli. Život nam je dat da bismo ga mi upodobili Bogu i da bi smo Bogom živeli”.
Posle Svete Liturgije usledila je trpeza ljubavi u parohijskom domu koju je pripremio sveštenik Dejan Vasilijević sa svojim parohijanima.
đakon Vladimir Stepanović
